"Posao je težak, ali dobar,..."

Članice Udruženja poljoprivrednih proizvođača Općine Foča u FBiH bile su učesnice desete, jubilarne manifestacije "Zdrava hrana" u Ustikolini.  Sezona pripreme zimnice svaki put donosi mnogo obaveza, ali mali sajam u Ustikolini prodajnog je karaktera, na njemu je bilo oko 50 izlagača iz cijelog regiona, pa se kvalitetom proizvoda trebalo izboriti da barem dio novca i uloženog truda bude vraćen.

Suada Bećirbašić poljoprivredom se bavi deset godina.  U njenim Filipovićima na početku sve je bilo srušeno, ali nakon mnogo prolivenog znoja Suada danas posjeduje mehanizaciju, tri plastenika i malinjak na površini od dva duluma.  -Kad legneš kontaš šta imaš raditi sutra, akad ustaneš isto k'o mašinu da upališ da to stigneš uraditi-kaže Suada.

Ajvar, slatko od guljenih šljiva i tikve, pekmezi, bestilji, sirupi od jagorčevine, ruže i maline, džem od drijenjka i maline, kiseli vrganj i lisičarka, samo je dio proizvoda koje Suada sa prijateljicama priprema za sajam.  -Težak je ovo posao, ali meni i onome ko hoće da radi je dobro.  Bog je prosuo po šumei pare da možeš nabrati i kupiti ono što nemaš- dodaje vrijedna poljoprivrednica.

-Muž i ja ne radimo i posvetili smo se poljoprivredi.  Od toga živimo i može se živjeti kad se radi- kaže Amera Šahović.  Neko zbog potrebe, neko iz hobija, a neko zato što želi da zna šta jede, cijeli Filipovići bave se poljoprivredom.

U rodno selo svake godine dođe i Sulejmen Šahović, koji je u Njemačku otišao 1969. godine.  -Pošto imam šećer i primam inzulin pokušavam se mnogo kretati.  Idem u lov, imam baštu gdje sijem paprike, paradajz, luk, svašta, ali u Njemačku nosimo samo ajvar.  Naši se prijatelji tamo oduševe kad probaju-kaže Sulejmen.

Sa tradicionalnim načinom proizvodnje ajvara ove godine željela se upoznati i Dijana Hrstić Kretschmer.  Porijeklom je iz Ljubuškog, ali je dvije trećine života provela u Njemačkoj.  -Više od 40 godina sam u Berlinu i tamo sam upoznala familiju Šahović.  S obzirom da sam par puta dobila ajvar bila sam oduševljena pa sam odlučila doći ovdje i napraviti ga.  Bosna mi se sviđa.

Dok sam vozila prema Bosni samo sam pjevala o ovoj zemlji-  Bosno moja, mila, draga, a ne znam uopće ni riječi- kaže Dijana, te dodaje kako će se ljudi postepeno vratiti zemlji, jer je drugačije kad špinat ili papriku uberete u svojoj bašti nego kada ga kupite punog hemikalija.  (A.B)

Objavljeno u:  Glas Goražda br. 171, oktobar 2014. godine.